U Lavu, ono što jesmo, naša osobnost, naše sunce, sija svojim punim sjajem. Zato je Sunce vladar Lava. U Lavu životna energija (prana, chi) slobodno teče. Ovdje dolazi do izražaja naša kreativnost, talenti, velikodušnost, romantičnost i ljubav. Sve što Lav napravi, dobro je samo po sebi i ne treba mu daljnja potvrda, da je to najbolje. Svijest o vlastitoj vrijednosti razvijena je do maksimuma, vrijedni smo sami po sebi i ne moramo ništa činiti da bi potvrdili tu vrijednost. Svoju kreativnost Lav želi pokazati i drugim ljudima, i sretan je kad ima mnogobrojnu publiku koja će mu s oduševljenjem pljeskati.
Ukoliko zaboravimo da samo igramo određenu ulogu poput glumaca na pozornici života, te se poistovjetimo s njome, Lavovsko sunce prestaje sjati u svom blistavom sjaju i počinje se rađati taština, egoizam, narcisoidnost, neutemeljeno mišljenje o vlastitoj veličini. Jer od svih životinja Lav je životinja koja najviše spava i pritom snije snove o vlastitoj veličini, pa se postavlja pitanje: ‘Koliko je uopće utemeljeno i realno Lavovsko mišljenje o vlastitoj vrijednosti?’ Odgovor treba potražiti u nasuprotnom znaku Vodenjaka, gdje ćemo vlastite talente i kreativnost staviti u službu šire društvene zajednice, kako bi od nas imao koristi veći broj ljudi.
U svakom slučaju u putovanju duše i rađanju individue dobro je imati mjesto u kojoj će ona biti zadovoljna sama sa sobom, baš onakva kakva je. Da ne bi ostala sama sebi najbolja, najveća i dovoljna, individua u ženskom, yin, zemljanom znaku Djevice počinje preispitivati vlastitu veličinu i savršenstvo. Vladar Djevice, Merkur, za razliku od znaka Blizanca, gdje prikuplja informacije, u Djevici te informacije analizira, razmatra, usavršava.
I Djevica zaključuje da nije baš onako savršena kako je to Lav zaključio, pa stalno nastoji usavršavati sebe i druge, što dovodi do perfekcionizma. Ništa nije dovoljno dobro, uvijek sve može bolje i savršenije. Ovdje se potpuno dovodi u pitanje (ne)utemeljena Lavovska svijest o vlastitoj veličini i spoznaja o vlastitoj savršenosti.
Kao i znak Raka, i znak Djevice vezuje se uz rađanje djeteta. Međutim, dok se u Raku stvaralo fizičko dijete i zajedno s njim rađao ego, u znaku Djevice rađa se naše božansko dijete. Djevica propitkuje ego svijest o vlastitoj veličini, te ima potrebu za čišćenjem, pročišćavanjem, ispiranjem svih ego obrazaca, uvjetovanja i programa koji nisu bazično naši, nego su utkani u nas putem roditelja i društva kroz prethodna dva znaka Raka i Lava. I kad se individua očisti od svih uvjetovanja i ego programa, te shvati da ona nije ego već da ego treba služiti njoj, dolazi se do spoznaje onog božanskog dijela nas i shvaćanja da smo božansko biće koje ima ljudsko iskustvo. Zato je u mnogim religijama (ne samo u kršćanstvu) poznat mit o bezgrešnom začeću djeteta – svi smo potekli od istog izvora koji je u potpunosti čist i nevin, a mi smo neodvojivi dio toga, što trebamo spoznati. Zatim i rođenju tog bezgrešnog djeteta – ponovnom rođenju čiste individue slobodne od ega i uvjetovanja.
Djevica kao zemljani znak pokazuje da materijalni svijet nije u suprotnosti s božanskim, duhovnim svijetom, već naprotiv, da je on sastavni dio božanskog, a što je vidljivo i u nasuprotnom znaku Riba koje predstavljaju ono duhovno. Materija bez duha ne može funkcionirati, a duh se ne može postati individualan bez materijalnog. Djevica simbolizira našu svakodnevnu rutinu, svakidašnji posao, jer samo kroz konkretno, svakodnevno i materijalno osoba može ostvariti apstraktni duh.
