Za mene su prava djeca ona koja još ne idu u školu, koja tek počinju da uče, misle i govore. E, jedino su ona u stvari još ona zdrava, autentična, originalna i jedino još ona imaju sačuvanu tu originalnost i u mišljenju i u izrazu.
Eto, kada uzmete onu knjigu “Olovka piše srcem”, vi kao pisac morate zavidjeti na toj nenamjernoj originalnosti tog nerazvijenog dječjeg intelekta i duha, do kakvih se sjajnih misli dolazi neznanjem i spontanošću.
U tom smislu su mala djeca za mene velika inspiracija u toj velikoj slobodi prema navikama, šemama, klišeima itd. Ona nemaju pojma ni o čemu! Kada pišem za djecu i ja bih voleo da sam toliko čedan i oslobođen svih kalupa i da progovorim iz ove svoje pameti toliko čedno i čisto.
Ne postoji ništa draže od mišljenja male djece i načina na koji ga ona formulišu: on je uvijek nepogrešiv. Kada je bio mali, moj sin mi je rekao: “Toliko sam gladan kao da sam žedan.” To ne mogu ja da izmislim! Dheca su stvarno nepogrešiva u svojim formulacijama. To mi je neki ideal.
Kad bih ja umeo…?
