Kako slaviš svoje pobjede?
– Ništa specijalno, odemo u neki restoran, potom kući. Uvijek isto. Nisam tip koji izlazi mnogo. Uglavnom sam u krugu porodice.
Ali, kada si u kafani, koju pjesmu naručuješ za svoju dušu?
– Moram iskreno reći, nikad to nisam radio. Ne pijem. Jednom sam kao mali probao zapaliti cigaretu i nikad više. Ne sviđa mi se. Ne privlači me to.
Koliko imaš tetovaža?
– Možda deset, petnaest. Prvu sam uradio ovu na kojoj piše Bosanac. U Njemačkoj su me pitali zašto ne želim igrati za Njemačku, rekao sam ne želim jer sam Bosanac. Osim ove, tu su i imena roditelja, brata, djevojke… To su mi najdraže.
Rođen si u Berlinu, a kao 16-godišnjak prešao u redove HSV-a. Kao i drugi perspektivni fudbaleri iz svih krajeva svijeta i ti si jedno vrijeme proveo u njihovom internatu. Približi nam taj period života, jesu li vladala stroga pravila?
– Da, bilo je to u Hamburgu. Nakon što sam došao iz Berlina. Ujutro ustaješ oko 7 i 15 ili pola osam, doručkuješ, od osam do jedan traje nastava, ručak, oko četiri je trening.
Da li te išta izuzev fudbala interesiralo?
– Iskreno, nije ništa. Školu nisam volio i imao sam loše ocjene. Kako da kažem; da sam želio, naučio bih i imao dobre ocjene, ali škola mi nikada nije bila zanimljiva. Završio sam srednju školu, gimnaziju.
Negdje sam čitala da nemaš uzore u fudbalu. Zašto?
– Ja iskreno ne volim toliko gledati fudbal. Mislim da bi bilo previše, jer igraš stalno, treniraš stalno… Trebaš i neke druge stvari da radiš. Zato nikad nisam imao nekog uzora. Ja sam ja.
Kakve filmove voliš gledati?
– Trilere. Najviše filmove od Jasona Stathama.
Kakve su ti žene zanimljive?
– Ja sam našao svoju djevojku i zadovoljan sam, ne treba mi niko više.
Šta radiš u slobodno vrijeme?
– Odem s vremena na vrijeme u shopping, spavam mnogo, odmor mi treba za utakmice. Moram biti 100 posto spreman.
Gdje bi volio živjeti?
– Svugdje, malo u Bosni, malo u Njemačkoj, možda malo na Majorci, gdje je more. Nemam neko određeno mjesto. O tome ću odlučiti nakon karijere.
S kim si najbliži u Reprezentaciji?
– S Višćom. On mi je najdraži. Bili smo zajedno u mladoj reprezentaciji, znamo se sad već tri godine, priča Bešić Ameli Keserović, za Azru.
Za “A” tim si debitirao 2010. godine. Ko je najzaslužniji što si došao u Reprezentaciju BiH?
– Najviše se mogu zahvaliti Munibu Ušanoviću.
Gdje bi volio otići nakon Engleske?
– Ne znam. Negdje gdje je dobro vrijeme.
Onda Španija?
– Španija ili Italija.
Je li bolji Real Madrid ili Barcelona?
– Ja više volim Real Madrid.
